Alain Prost o Senni-
„Iskreno, jako mi je teško govoriti o Ayrtonu, ali ne samo zato što više nije s nama. On je bio drugačiji, totalno drugačiji od svih vozača i ljudi koje sam ikada poznavao.......“
„ Od samog početka, odlično se pokazivao, ali to nikada sa sigurnošću ne možete tvrditi za nekog vozača u lošijem timu. Vozio je sjajnu trku u Monacu, međutim tada je staza u Monte Carlu bila mnogo kompliciranija – bilo je manje mogućnosti da netko s toliko lošim autom bude dobar po kiši. Naravno svi smo ga zapazili, mada uvijek postoje sumnje u kvalitetu, dok momak ne dobije na upravljenje dovoljno brz automobil. S Ayrtonom je bilo jasno od samog početka, on je imao poseban talent."
„Nešto drugo ljudi trebaju zapamtiti, prije 15 godina, bilo je mnogo dobrih vozača u Formuli 1, nego što je to danas slučaj. Zasigurno, Ayrton je bio dobar od početka, međutim ništa specijalno nije pokazao prije Monaca. Monaco je bio presudan: poslije toga svi su ga otkrili i pričali o njemu. Naravno da impresivno djeluje njegov rezultat ako uzmete u obzir ostale vozače koji su se tada natjecali......“
„Na neki način on je od samog početka bio težak čovjek. Zapravo, u jednu stvar vjerujem sada, za njega je bilo najvažnije da igra po svojim pravilima. Imao je tim, vjerovao u njega i to je bilo to. Kada pogledam malo unazad shvaćam da je on uvijek mislio da je u pravu i da govori istinu – tako se ponašao i na stazi.“
1988. postaju momčadski kolege
„Godinu dana prije toga Lotus je koristio Hondine motore, i Ayrton je uspostavio sjajno prijateljstvo s Hondinim inženjerima. Kada je došao u Mclaren, došla je i Honda. Jedan od ljudi u timu ovako je opisao tadašnji situaciju: „Prost je McLarenov vozač s Hondinim motorom, a Senna Hondin vozač s McLarenovom šasijom.“
„Moj najveći problem je što sam, u stvari, obožavao McLaren, i želio sam sve što mogu uraditi za tim. 1988. u izboru za mog timskog kolegu bili su Piquet i Senna. Kada sam s Ronom otišao u Japan upoznati Hondine inženjere, ja sam rekao Ronu da treba povesti Ayrtona, zato što je mnogo talentiraniji vozač, a za mene je ekipa bila na prvom mjestu. Kada bih sada svoju karijeru vratio na početak – sigurno je da bih uradio drugačije, više bih se koncentrirao na svoj posao. U stvari, ja sam mogao reći da Ayrton ne dođe u McLaren, međutim već sam donio odluku i nisam se pokajao zbog toga, ali kada pogledam samo svoj interes u svemu definitivno sam napravio sam grešku.“
„Na kraju 1988. bio sam veoma zadovoljan učinjenim. Bili smo prvi u prvenstvu i zaista mi nije smetalo što je Ayrton uzeo titulu. Ja sam tada već dvije imao u džepu i nije bilo problema.“
„1989. počeo se brinuti zbog Honde. Moj najveći problem je bio taj prijateljski odnos koji nikada s njima nisam ostvario kao što je to učinio Ayrton. Od početka to je bilo nešto što je izmicalo mojoj kontroli. Ne bih se brinuo da su se oni usredotočili na vozače i tim – ta situacija bila je nepodnošljiva za mene jer smo Ayrton i ja imali totalno različite stilove voznje. Ron je uvijek govorio „najvažnija stvar je da se ne sudarite, mislite na tim““.
„Nikada nisam imao probleme ni s kim iz Mclarena, međutim '89. sve je bilo drukčije. Moj ugovor je isticao na kraju sezone, ali Ayrtonov nije. Ron je znao da će tim u budućnosti poslovati s Hondom i odlučio se za Sennu. On je pokušavao ostaviti me u timu, međutim nije nas mogao zadržati obojicu i u srpnju sam mu rekao da napuštam tim na kraju sezone. Po mom mišljenju nije bio fer, te 1989. godine. Mi smo i dalje veliki prijatelji i uprkos svemu, ja i sada doživljavam McLaren kao svoj tim. Ron zna moje mišljenje o tom periodu.“
„Bio sam totalno razočaran. Poslije svega što sam uradio za tim, mislim da nije trebalo tako postupati sa mnom. Na kraju, Ron je pokušavao gurnuti svoju kompaniju u prvi plan i ja to donekle razumijem.“
„ Kao što uvijek govorim, Ayrton me nije želio samo pobijediti, on me želio uništiti – to je bila njegova motivacija od prvog dana. To sam shvatio prvog dana kada sam ga upoznao na Nurburgringu 1984. godine. On nije želio pobijediti Jonesa, Rosberga ili bilo koga drugog – samo je želio pobijediti mene iz nekog razloga“.
„Reći ću vam i ovo o Ayrtonu. Poslije trke za VN Japana prije nego što smo krenuli na podij i pred novinare, rekao sam mu : Ovo je mozda posljednja konferencija na kojoj smo zajedno, i treba pokazati ljudima nešto lijepo – možda da se rukujemo ili nešto drugo“. On mi nije odgovorio, nije ništa rekao, čak ni da se ne slaže. Izišli smo pred novinare, nije me ni pogledao“.
„U stvari, razmišljao sam čak da na posljednjoj trci u Australiji razmijenimo kacige, s posljednje naše borbe – međutim u Japanu sam zaboravio na tako nešto“
„Tako smo otišli u Adelaide, on je bio prvi, a ja drugi. Na putu do podijuma počeo je pomalo razgovarati s mnom i upitao me „Što ćeš sada raditi?“ Bio sam iznenađen. „Još uvijek ne znam“ – odgovorio sam. Bit ćeš debeo – nasmješio se. Tada me je na podiju zagrlio, pružio ruku i sve. Zašto ? Zato što je to sada bila njegova ideja i to su bili njegovi uvjeti. Ok, u svakom slučaju, bilo je veoma lijepo. Ali takav je bio Ayrton. To je bila njegova ideja i kraj, ako nije, zaboravi.“
Kasnije je i sam Senna priznao koliko ga je Prost motivirao. Nekoliko dana prije smrti na konferenciji za novinare iznenadio je sve spontanom reakcijom „Volio bih da se vrati moj prijatelj Alain – svima nam nedostaje...“ Prost je bio dirnut.
„Istina, kada sam se povukao, često smo pričali telefonom. Zvao me je po nekoliko puta, najčešće da pričamo o sigurnosti, želio je da i ja budem u tome i dogovorili smo se da o tome pričamo u Imoli. Tog vikenda non stop je govorio o sigurnosti – i bio je mekši nego prije. Za mene, u 1994. godini on se totalno promijenio. Bio je smekšan, bez one ranije moći."
„Razgovarali smo u petak, a vidio sam ga i u subotu ujutro – poslije pogibije Rolanda. Bio sam u društvu mnogo ljudi iz Renaulta. Znate kako Ayrton radi – bio je u graži sa svojim mehaničarima ali tog jutra ja sam bio iznenađen, zato što je on došao među te ljude, što nikada normalno ne bi učinio, samo da dođe do mene. Razgovarali smo, zaista je pokušao biti prijateljski raspoložen i ljubazan. Onda sam ga na kratko opet vidio u garaži. Nisam želio uznemiravati ga, ali znao sam da mu je potrebna pomoć i da mu neko treba. To je bilo očigledno. Dogovorili smo da nastavimo razgovor idućeg vikenda.“
Sahrana u Brazilu:
„Znao sam da želim otići, ali Ayrton i ja smo toliko dugo bili rivali, da jednostavno nisam znao kako će me prihvatiti Brazilci, plašio sam se da ću ih dolaskom uznemiriti , ali i ako ne odem uznemirit ću ih“– jednostavno nisam znao što da radim. Dan poslije nesreće, bio sam u Parizu i moj jako dobar prijatelj Jean-Luc Lagadere me je pozvao. Njegova žena je Brazilka, i pitao sam ga za savjet. „Imam spremljene karte“ – rekao sam, ali što misliš trebam li ići? On mi je rekao da definitivno trebam otići, jer će Brazilci to cijeniti. Nije me natjerao – već sam želio ići – on me je samo uvjerio. Jedno znam - da nisam otišao, žalio bih do kraja svog života“.
„Ayrton je nesumnjivo najbolji vozač protiv kojega sam se natjecao dugo, dugo godina. Ne isključujem mogućnost da smo mogli postati i prijatelji. Mnogo toga smo dijelili, nakon svega, jedna stvar se nikada nije promijenila – čak i kada smo bili u najgorem odnosu – poštovali smo jedan drugog. Mislim da nijedan od nas nije mislio o drugima. Bilo je naravno i takvih dana kada smo se zabavljali sjajno, ne baš često ali...“
„Kada pogledam unazad kažem sebi: „Bože, čemu sve to? Zašto smo se stavili u tu poziciju? Ponekad je sve to kao ružan san. Zašto smo morali tako živjeti? Često kažem ljudima „ Ok, ti si fan Ayrtona Senne? Ali molim te, nemoj me mrziti“.
„Pritisak je bio zaista velik. Kada bih sve mogao ponovno uraditi, mislim da bih Ayrtonu rekao „Slušaj mi smo najbolji, možemo uništiti sve druge“. S mnogo inteligencije to bi bio lijep san. Ipak, čak i ovakva kakva je, to je sjajna priča zar ne? I ja također mislim u suštini: to nam pomalo nedostaje danas."
E sad ide jedan dug, dug tekst.
Senna - Prvi susreti sa Schumaherom
Odjednom je Senna uočio da su njegovi najljući neprijatelji protiv kojih se borio proteklih godina nestali sa scene. Alain Prost, otpušten iz Ferrarija, 1992. ostao je bez vozačkog mjesta, nezaposlen. Jean-Marie Balestre izgubio je svu moć u Formuli 1 i njegovo ime više nije značilo ništa. Nélson Piquet odvozio je u Adelaidu posljednju utrku karijere u Formuli 1. Pet velikih nagrada odvoženih sa Schumacherom kao momčadskim kolegom još je više učvrstilo Flavija Briatorea u spoznaji da trostrukom svjetskom prvaku više nema mjesta u Benettonu, te da je njegovo vrijeme prošlo. Bio je to tužan Piquetov oproštaj u Australiji. Nakon što je utrka zbog pravoga potopa koji se nadvio nad Adelaidom prekinuta, Piquet je ostao dosta vremena nepomičan u školjci svog automobila. Prolazile su minute i njegovi su mehaničari u jednom trenutku pomislili da mu nije dobro. Potom je Piquet zatražio od Giorgia Ascanellija, njegovog inženjera u Benettonu da mu se dopusti da odvozi još jedan krug, posljednji u životu za upravljačem Formule 1. No staza u Adelaideu bila je gotovo poplavljena, po njoj su se već kretala službena vozila i bilo je nemoguće udovoljiti njegovoj želji. Ascanelli je biranim riječima objasnio Piquetu da je već izložena crvena zastava i da se ništa više ne može učiniti. Za Piqueta je to bio kraj karijere započete trinaest godina ranije, no Brazilac nije zadugo odolio zovu utrka. Šest mjeseci kasnije pojavio se za upravljačem Lole Menard u Indianapolisu, pokušavajući se kvalificirati za 500 milja. Nažalost, nije uspio u svojim namjerama jer je završio u zidu zavoja broj 4, zadobivši teške ozljede nogu.
No je li Ayrton Senna doista bio sam? Zar više nije bilo nikoga tko bi mu se mogao suprotstaviti? U Belgiji, za upravljačem Jordana debitirao je 1991. Michael Schumacher koji je odustao poslije nekoliko krugova. U Spa je tog dana ponovno pobijedio Senna koji tada nije niti znao tko je Schumacher. Za njega je to bio tek Nijemac koji je zamijenio Gachota, uhićenog u Engleskoj zbog sukoba s taksistom. U Monzi je Ayrton, kao i uvijek, odsjeo u hotelu Villa d'Este na jezeru Como. U petak navečer, dok je večerao zajedno sa svojom zaručnicom Cristinom, predstavio mu se Schumacher, govoreći da je oduvijek bio njegov omiljeni vozač, još iz vremena kartinga. Izmijenili su nekoliko službenih, površnih riječi. Poput većina Brazilaca Senna je bio nepovjerljiv po prirodi, no već poslije prvoga susreta sa Schumacherom njegovo se nepovjerenje još više pojačalo. Doimao mu se poput umjetne, lažne osobe, ne odveć iskrene, pomno izgrađene i pretjerano ambiciozne. U utrkama koje su slijedile Senna je uočio Schumachera kao osobu koja je svojim ponašanjem izbacila Piqueta iz Formule 1. Ayrton je tada bio na vrhuncu karijere u Formuli 1 i popularnosti u Brazilu, a ostalo mu nije bilo previše važno. Poslije osvojenog trećeg naslova svjetskog prvaka, u Brazilu mu je organizirana svečanost u rangu predsjednika države. Senna je prolazio ulicama Săo Paula u BMW-u 730. Prigodom povratka iz Australije njegov su zrakoplov pratila dva lovca presretača koje je osobno uputio brazilski predsjednik Fernando Collor de Mello. Kada je automobilistička povorka prolazila kroz četvrt Santana-Orto Florestal, zaustavila se ispred kuće u kojoj je Ayrton rođen.
No nije se radilo o nacionalističkom deliriju kojemu je brazilska vojna diktatura bila sklona sedamdesetih godina, kada je slavila pobjede nacionalne nogometne momčadi ili naslove prvaka Emersona Fittipaldija, ali su razlike bile neznatne. U Tatuěu, na imanju koje je Ayrton netom prije kupio, organizirana je velika svečanost s više od tisuću uzvanika. U kartodromu izgrađenom u sklopu tog velikog zdanja, Ayrton je u utrci izazvao svoje prijatelje, poput Mauricia Gugelmina i Tonyja Kanaana, dok je na pozornici svirao popularni brazilski folk orkestar Chitaozinho e Xororň.
Već u Interlagosu je postalo jasno da se malo što može učiniti protiv Williamsa
Razloga za slavlje ipak nije bilo previše. Senna je za sezonu koja je slijedila raspolagao nekonkurentnim McLarenom koji je posljednju godinu bio opremljen Hondinim motorom. Elektronika povezana s ovjesima i pogonom bila je mnogo manje učinkovita od Williamsove. Ayrton je znao da s takvim automobilom može učiniti malo. Prvi se put našao u situaciji da od sezone koja slijedi ne može mnogo očekivati. Njegova krivulja uspjeha više nije rasla. Dapače, a veliki bi rezultat u takvim uvjetima bila tek pokoja pobjeda. Aktivni ovjesi za kojima je Ayrton toliko žudio i razvijao ih još u Lotusu, postali su sada Williamsovim moćnim oružjem. Ayrton je dobro procijenio situaciju, a 1992. bila je godina u kojoj je Nigel Mansell pobijedio na devet velikih nagrada. Osvojio je naslov svjetskog prvaka sa 108 bodova prednosti. Drugo je mjesto na ljestvici zauzeo njegov momčadski kolega Patrese koji je osvojio 56 bodova, a treće Schumacher sa 53 boda. Senna je bio tek četvrti sa samo pedeset osvojenih bodova. Pobijedio je u Montecarlu, Budimpešti i u Monzi, no za njega je to bila razočaravajuća godina, s obzirom da je Mansell već u Mađarskoj, pet utrka prije kraja sezone i matematički osvojio naslov.
Teško izborena pobjeda u Montecarlu
Senna je sezonu započeo na starom McLarenu Mp4/6, ali je na trećoj utrci sezone u Interlagosu Ron Dennis pripremio šest automobila: tri stara modela i tri nova Mp4/7. Iziskivalo je to i poprilična novčana sredstva, no sve je bilo uzalud. S automobilom koji nije mogao slijediti Williamsa, Senna je učinio ono što je mogao. Kada je Mansell u Imoli postigao svoju petu pobjedu zaredom, imao je pedeset osvojenih bodova, nasuprot osam Senninih. U Montecarlu je Ayrton prekinuo Mansellov ciklus, ali i to slučajem. Sedam krugova prije kraja utrke Mansell, koji se nalazio na čelu utrke od početka, ušao je u boks zbog probušene gume. Senna je uložio sve svoje vozačko umijeće i na najbolji mogući način uspio se do kraja utrke oduprijeti napadima mnogo bržeg Mansella. Velika nagrada Meksika ponovno mu je ostala u ružnom sjećanju. Na treninzima je ponovno izletio sa staze, na mnogo manje spektakularan način od prethodne godine u zavoju Peraltada, no udarac je bio mnogo jači. U školjci se šćućurio zbog zadobivenih bolova, a liječnici koji su ga vadili iz automobila strahovali su od prijeloma noge, što se nasreću ipak nije dogodilo. Senna je tako u kneževini izborio svoju petu pobjedu izjednačivši time rekord Grahama Hilla.
U međuvremenu, najprije nenaglašeno, a potom sve jače istaknuto, rastao je rivalitet sa Schumacherom. Na Velikoj nagradi Brazila Schumacher je optužio Sennu da ga je ometao, no u stvarnosti je Ayrton imao problema s elektronikom i nenadano je usporio. U Magny-Coursu Schumacher je pokušao prestići Sennu u zavoju Adelaide, pribježući pritom riskantnom manevru koji je neminovno doveo do sudara. Poslije povratka u boks Ayrton se uputio Schumacheru kako bi s njime razgovarao u četiri oka. To je poprilično razljutilo Benettonovog menadžera Briatorea koji je držao da Senna svojim ponašanjem želi zastrašiti i primiriti njegovog vozača. Pokušao je udaljiti Sennu, ali nije uspio. Kasnije je Senna izjavio: «Schumacher je napravio veliku glupost, no ja se ne ponašam poput njega, kada se u Brazilu žalio novinarima na Rona Dennisa. Potražio sam ga kako bih mu odbrusio izravno u lice». Mnogo gora situacija slijedila je u Hockenheimu. Na testovima uoči Velike nagrade Njemačke Senna je bio ispred Schumachera, no u području Motodroma Benettonov je vozač odlučio kočiti što kasnije i zamalo je ponovno došlo do sudara. Senna je pritom popustio i ponovno ga je pokušao prestići na dugim ravninama Hockenheima gdje se postiže brzina od 300 km/h. Nekoliko su puta vozili kotač do kotača pružajući zanimljivu, ali ujedno i izuzetno opasnu borbu. U boksu se Senna ponovno uputio u Benettonovu garažu praćen McLarenovim mehaničarima na čelu s Joom Ramirezom. Našao je Schumachera, uhvatio ga za ramena i počeo se derati: «Jamčim ti da će ti sljedeći put biti ujedno i posljednji». Mehaničari su ih uspjeli odvojiti prije negoli se situacija pogoršala.
No Schumacher se već naviknuo na ovakve situacije, jer mu se slično dogodilo godinu dana ranije u Nürburgringu s Derekom Warwickom. Bilo je to poslije utrke skupine C kada ga je Warwick pratio sve do Mercedesovog kamiona i uspio mu je zadati nekoliko udaraca prije negoli su ih Sauberovi mehaničari odvojili. I dok je Senna u Hockenheimu bio izvan sebe, Schumache se nije odveć uzbuđivao, što su potvrdili i izrazi njegovog lica, a na Sennu je gledao potcjenjivački. Senna je shvatio da pred sobom ima protivnika koji se razlikovao od svih dotadašnjih. Schumacherova određenost i čvrstoća podsjećala ga je na njegove prve godine u Formuli 1 u Tolemanu i Lotusu, no kod Schumachera bila je izražena na još radikalniji, ekstremniji način. Senna se svojim najbližim prijateljima povjerio: «Mnogi su vozači nepredvidljivog ponašanja, Schumacher nije jedini, no ono što me plaši kod njega jest ignoriranje na stazi, a što je doista opasno».
Povijest se ponovila. Ayrton kojega su na početku karijere u Formuli 1 drugi vozači držali opasnim, sada se žali na Schumacherovo ponašanje, ali je za to imao opravdanje. Jer jedno je nepopustljivost na stazi koja krasi mnoge vozače koji redovito pribjegavaju rizicima, a drugo nasilje koje je Schumacher iskazivao prema drugim vozačima. Kada je Ayrton pobijedio na Velikoj nagradi Mađarske, sportski je uzdigao ruku Nigela Mansella koji je toga dana postao svjetskim prvakom: «Dobar posao Nigel, lijep osjećaj, zar ne? Sada razumiješ zašto sam na stazi toliko kurvin sin. Jer ne želim ostati bez tog osjećaja i nisam želio da ga drugi isprobaju». Nedugo zatim, Michael Schumacher dočekao je u Spa, stazi na kojoj je debitirao godinu dana ranije, svoju prvu pobjedu; igrom sudbine po mokroj stazi koja je redovito odgovarala Senni.
Treća sezonska pobjeda u Monzi
U Monzi je Ayrton ostvario svoju treću pobjedu kojoj se nije mnogo radovao, jer je tijekom vikenda Velike nagrade Italije obznanjen njegov veliki poraz koji je u njega najprije izazvao osjećaj razočarenja, a potom i bijesa. Službeno je potvrđena vijest o Prostovom povratku u Formulu 1 i to s momčadi Franka Williamsa, na mjestu koje je Senna tijekom sezone svim silama nastojao zadobiti. Ulaz u Williamsovu momčad zatvorila mu je ugovorna klauzula koju je Prost uspio nametnuti Franku Williamsu, a ona je upravo priječila svaku mogućnost Senninog dolaska u momčad. Premda je 1992. počela bez Prosta koji je uzeo jednogodišnju stanku kako bi se 1993. što spremnije upustio u borbu za naslov prvaka, mnogi su držali da je njegova karijera time završena, zaboravivši pritom da je Prost ujedno i vješt političar koji je već imao potpisan ugovor s Williamsom za 1993. Prost je dobro procijenio situaciju jer je već 1992. Williams FW14C-Renault prekinuo premoć McLarena-Honde. O tome najočitije svjedoči pet Mansellovih pobjeda u pet prvih utrka. Tijekom istog vikenda i Honda je najavila svoje povlačenje iz Formule 1. Williams, umoran od Mansellovog odugovlačenja zahvalio mu se na dotadašnjoj suradnji i Englez je potpisao ugovor s Carlom Haasom za nastup u Formuli CART. Senna i McLaren ostali su pritisnuti u kutu, izvan svih kombinacija. Ron Dennis je shvatio da se prvi put otkada je 1980. postao McLarenovim vlasnikom, našao bez motora za sljedeću sezonu. Pokušao je steći vlasništvo nad Ligierom koji je imao ugovor s Renaultom, ali nije uspio. Pokušao je uvjeriti Hondu da odustane od povlačenja nudeći operaciju u stilu Tag-Porsche, ali je i to bilo uzalud.
Ayrton se u jednom trenutku ponudio Franku Williamsu da besplatno vozi za njegovu momčad, reagirajući time prilično naivno. No znao je da će se Prost 1993. zasigurno osvojiti još jedan naslov svjetskoga prvaka, dok će njemu biti prepuštena mjesta na sredini startne rešetke. Rat između Senne i Prosta ponovno se nastavio pred mikrofonima: «Prost se boji da sa mnom vozi na jednakom automobilu», izjavio je Senna. «Time ne gubim samo ja, već čitava Formula 1, jer bi sezona mogla biti uzbudljiva kao u godinama 1988. i 1989. Nije u interesu ni Ecclesoneu da to bude tako. Svijet protekcionizma je iščezao, no čini se da Prost to ne zna. Mjesecima sam pregovarao s Williamsom, da bih potom otkrio da je Prost potpisao ugovor pun apsurdnih klauzula zabrane. Uzimajući Prosta, Williams ne samo da odustaje od mene, nego i od Mansella. Govorimo o svjetskom prvenstvu vozača. Ako se ono bude odvijalo na takav način, riskira da postane šalom. Prost odlučuje o tome tko će biti njegov momčadski kolega samo da bi se odupro svakom konkurentnom vozaču. Radi se o sitauciji u kojoj jedan atletičar trči 100 metara u sportskoj obući, dok drugi to čini u olovnim cipelama. Onaj tko je pomogao Prostu da donese ovu odluku i nametne je Willaimsu, počinio je veliku grešku. Ako neki vozač želi biti zvan svjetskim prvakom, morao bi djelovati na čist način. Ovako, već unaprijed znamo da 1993. neće biti pravoga nadmetanja. U Formuli 1 bi se morala voditi borba između ljudi, a ne automobila ili politike».
Bila su to prilično naivna objašnjenja, čime je Senna još jednom pokazao nedostatak razboritosti u situacijama u kojima se osjećao žrtvom nepravde. No morao se podsjetiti i na 1986. kada je i sam zabranio Warwickov dolazak u Lotus. Stoga se ne treba čuditi da to isto sada čini Prost s Renaultovom potporom. Senna je govorio i o utjecaju politike u Formuli 1, no upravo je Senna bio taj koji je 1992. nastojao uvući Ecclestonea u čitavu priču kako bi uvjerio Franka Williamsa da ga uzme za svoga vozača; najprije namjesto Prosta, a potom kao njegovog momčadskog kolegu. Potrebno je podsjetiti i da je godinu dana ranije Senna odbio Williamsovu ponudu jer mu se nije činila dovoljno primamljivom. Stoga se sada ne bi smio žaliti.
Sezona 1992. završena je u Australiji Bergerovom pobjedom na McLarenu-Hondi. U holu hotela Hilton u Adelaideu Senna i Ron Dennis pozdravili su se s međusobnim obećanjem da će se ponovno čuti tijekom zime. Izgledali su poput umornih i razočaranih mladenaca koji su svatko od njih sa sobom nosili svoje probleme. Bilo je to prvi put da je Ayrton zaključio godinu bez ugovora za sljedeću. Poslije povratka u Brazil izjavio je: «Ako ne budem mogao raspolagati konkurentnim automobilom, mogu zastati za jednu sezone u očekivanju da se vratim s automobilom koji će mi omogućiti da se borim za pobjedu. Još uvijek sam mlad i to si mogu priuštiti. Ove sam godine morao pribjeći velikim rizicima kako bih završio utrke na trećem ili četvrtom mjestu, a to doista nema smisla». Čini se da se u tim trenucima pokušao dogovoriti s Ferrarijem, ali je momčad iz Maranella imala ugovor sklopljen s Jeanom Alesijem i povratnikom iz McLarena Gerhardom Bergerom.
U takvom je ozračju Senna obavio u Phoenixu testove za upravljačem Penskea PC 22-Chevroleta Formule CART. Bilo je to 20. prosinca, a sve je organizirao Emerson Fittipaldi, koji je tijekom sezone Sennu pratio na mnogim utrkama zajedno s Carlosom Bragom, a i sam je proživljavao Sennine frustracije zbog nemogućnosti dolaska u Williams. Ugovor s McLarenom trebao je isteći tek krajem godine, što je značilo da ne može prije toga obaviti testove na ovalnoj stazi, kao što je ranije zamislio. Izbor je stoga pao na cestovnu stazu Firebird koju su momočadi Formule CART koristile za testove. Poslije nekoliko prijeđenih krugova s umjerenom brzinom zbog problema sa sjedalom, Senna je nastavio dobrim ritmom. Rick Mears, veteran CART-utrka ostao je iznenađen načinom na koji se Ayrton odmah prilagodio snažnijem i težem automobilu. Kasnije se govorilo da je Senna obavio taj test samo da bi pritisnuo Ecclestonea u još jednom krajnjem pokušaju da uvjeri Williamsa i Renault, no to nije bilo tako. U stvarnosti Senna je bio zasićen politikom i raspravama u Formuli 1. Sudar s Mansellom na posljednjoj utrci sezone u Australiji okončan je Mansellovom izjavom: «Senna je opasan vozač koji povlači neprihvatljive poteze i mora biti izbačen iz Formule 1». Razloge greškama na stazi potrebno je potražiti i u njegovom privatnom životu. U Brazilu je prekinuo vezu s prelijepom Cristinom Ferracciu, jedinom Senninom djevojkom koja je ostala s njime dvije godine. Ayrton se donekle odalečio i od obitelji koja ga je pratila po stazama, a sada mu je postala opterećenjem. Jednostavno nije želio da mu se itko od obitelji miješa u njegove vozačke i komercijalne aktivnosti.
Stoga je odlučio okrenuti stranicu i Formula CART činila mu se pravom prigodom. U veljači 1993. nazvao je Rogera Penskea, stavivši mu se na raspolaganje za 500 milja Indianapolisa, utrku koja se redovito vozi krajem svibnja. No u tom trenutku Penske je već odabrao svoje vozače. Ayrton se počeo posvećivati i poslovnim aktivnostima, pokazavši se u tome prilično umješnim. Zahvaljujući pomoći Ubirajare Guimaraesa, postao je Audijev uvoznik za Brazil. Bio je to ogroman posao koji će kasnije grupacija Volkswagen otkupiti od Sennine obitelji za pozamašnu svotu novca, jer su se u Brazilu mnogo više prodavali Audijevi automobili od Mercedesovih ili BMW-ovih. Istodobno je Ayrton pojačao i svoju marketinšku aktivnost dvjema tvrtkama Ayrton Senna Licensing i Senna Group. Ova posljednja imala je sjedište u Londonu, a izravno ju je vodio Julian Jakobi.
Bili su to za Ayrtona drukčiji trenuci od onih koje je do tada poznavao. Posjećivao je političare, modne piste, svakog je dana bio u društvu drugog modela, još jednom se dokazujući pred onima koji su ga optuživali za homoseksualizam. Prisustvovao je karnevalu u Riju na tribini Brahma, rezerviranoj za uvažene goste. Tu se nalazio u društvu najljepših žena brazilske televizije i kinematografije. Prvi je put živio svijet Formule 1 neopterećen. Bio je bogat, moćan, poznat i napokon je mogao uživati u svemu što to nosi sa sobom. Ipak se na kraju svih tih užitaka morao još jednom susresti s nepravednom stvarnošću.
Morao se zadovoljiti još jednom godinom u McLarenu koji je svoj novi automobil opremio Fordovim V8 HB motorom koji je zaostajao za onim koji je Schumacher imao na raspolaganju u Benettonu, ali mu Ron Dennis nije mogao ponuditi ništa bolje za 1993. Poslije četiri mjeseca odsutnosti sa staze vratio se McLarenu Mp4/8-Fordu 3. ožujka u Silverstoneu. Bilo je to devet dana prije početka sezone u južnoafričkom Kyalamiju. Dennis je ponudio Senni test i ukoliko ga automobil zadovolji razgovarali bi o ugovoru. Tog je dana Senna bio brži od svih, pa čak i od Prosta u Williamsu. Ayrtonu je bilo potrebno nekoliko kilometara da se ponovno oduševi automobilom. Tada je u potpunosti napustio ideju o odlasku iz Formule 1. No morao je ponovno započeti mučne pregovore s Ronom Dennisom. McLarenov patron stavio mu je do znanja da sada mora plaćati motore te da više nema ni Hondinog novca koji je dobrim dijelom pokrivao Sennine zahtjeve, stoga je zatražio od njega da bude razuman u zahtjevima.
Senna i Michael Andretti
Senna je na sve to gledao na potpuno suprotan način. Prihvatio je voziti automobil koji ne mora nužno biti konkurentan, no za uzvrat ga moraju platiti i to poprilično. Poslije brojnih susreta i pregovora postigao se dogovor nezamisliv za današnju Formulu 1. Senna je prihvatio poseban ugovor za svaku utrku u vrijednosti od milijun dolara. Govorilo se da su napetosti i diskusije koje su tijekom sezone izbile na površinu između Senne i Dennisa zapravo komedija kojom se trebalo pritisnuti sponzore, posebice Marlboro. Možda je to u početku i bilo tako, no kasnije se sve to pretvorilo za Rona Dennisa u svojevrsnu moru. Ayrton je učestalo potpisivao ugovor od stotinjak stanica, obnavljan od prigode do prigode, ponekad tek u četvrtak navečer uoči treninga, a nakon što je dobio informaciju od Jakobija da je milijun dolara sjeo na njegov bankovni račun. No Fordov motor nije bila jedina novost koja ga je čekala u McLarenu. Njegov dotadašnji momčadski koelga Berger, koji je bio u svojevrsnom vazalnom položaju vratio se u Ferrari i na njegovo mjesto stigao je Michael Andretti, prvak američke serije CART. Andretti je slabo poznavao svijet Formule 1, a posebice europske staze, ali se Ayrton ni u jednom trenutku nije pokazao spremnim da mu pomogne.
U Silverstoneu, tijekom testova, Ayrton je imao problema sa zuboboljom i sjedio je u garaži držeći glavu stiješnjenu rukama. Andretti je pokušavao naučiti što je više moguće i to što prije. Svaki put kada je ulazio u garažu pretjerano je ubrzavao. Ayrton ga je promatrao i potom mu rukom dao znak da mu se približi kako bi mogli razgovarati. Michael je izišao iz školjke i uputio se k Senni koji mu je na gotovo očinski način rekao: «Pazi, buku moraš raditi vani, a ne ovdje unutra». Ova Ayrtonova psihološka sitničavost pogodila je u centar. Andretti se pokunjeno vratio u automobil, neposoban da postigne vremena koja je do tada ostvarivao. Nekoliko godina kasnije Michael se u jednom intervjuu pokazao velikodušnim, prisjećajući se Sennine figure: «Čovjek velikog srca i osjećaja. Najbolji momčadski kolega zajedno s mojim ocem, osim što je i najbolji vozač kojega sam ikada susreo».
Unatoč skromnim sredstvima kojima je raspolagao, Sennina je sezona ipak bila pozitivna. Postigao je pet pobjeda: Brazil, Donington, Montecarlo, Japan i Australija. Ova posljednja bila je ujedno i njegova posljednja pobjeda u životu. Prvenstvo je zaključio na drugome mjestu sa 73 osvojena boda, a bolji od njega bio je samo Prost koji se okrunio četvrtim naslovom svjetskog prvaka, osvojivši ukupno 99 bodova. Senna je bio bolji od Schumachera koji je raspolagao boljim Fordovim motorom, ali nije postigao više od četvrtog mjesta u redoslijedu i 52 osvojena boda. Biti bolji od Williamsa bilo je naprosto nezamislivo. Prost je pobijedio u sedam utrka i što je za njega neobično, trinaest je puta bio najbrži u kvalifikacijama.
Trijumf u Brazilu
Početak sezone počeo je u dobrome svjetlu. Na trećoj utrci sezone činilo se da je ispremiješao sva predviđanja. Nakon što je na otvorenju sezone u južnoafričkom Kyalamiju osvojio drugo mjesto iza Prosta, drugi je put pobijedio na matičnoj Velikoj nagradi Brazila. U Interlagosu je Ayrton ostvario još jednu spektakularnu pobjedu. Nakon što je utrka započela, počela je padati kišta. Prost na slick gumama završio je izvan staze i Brazil je ponovno bio u kolektivnom deliriju. Tijekom ove utrke Ayrton je upoznao Adriane Galisteu, Shellovu hostesu koja je postala njegovom posljednjom životom družicom. Uslijedila je Velika nagrada Europe, po mnogima najljepša Ayrtonova pobjeda u Formuli 1. Vozila se dva tjedna poslije Brazila u Doningtonn Parku u Engleskoj.
Još jedna pobjeda velemajstora u Doningtonu
Staza je ponovno bila natopljena vodom. Prvi krug koji je odvozio u Doningtonu ušao je u legendu. Nakon što ga je Schumacher otjerao na travu Senna je prešao njega i Wendlingera (Sauber) te je krenuo u lov za Williamsovim dvojcem. Uskoro je prešao prvoga od njih, Hilla i preostao mu je samo Prost koji se nikada nije oduševljavao vožnjom po mokroj stazi. U zavoju Melbourne prešao je i Alaina Prosta te već u prvome krugu Velike nagrade Europe izbio na čelo. U nepunih pet kilometara obavio je četiri delikatna pretjecanja. U drugome krugu prošao je ciljnom ravninom s prednošću od 4,2 sekunde koja je u trećem krugu porasla na 6,7. Tog je dana Ayrton bio posebno inspiriran. Utrka je bila znakovita po učestaloj zamjeni guma, ukupno 69: sedam Prostovih, šest Hillovih i četiri Sennine. Ayrton je pobijedio u utrci ispred Hilla i Prosta. Na kraju utrke Prost žalio na svoj automobil, da bi ga Senna na tiskovnoj konferenciji pred svima upitao: «Želiš da promijenimo automobile?». Ono što je Senna tog dana napravio u Doningtonu bilo je toliko spektakularno da je Prost putem medija počeo širiti sumnju u navodni ABS zabranjen pravilnikom. Bila su to tek naivna opravdanja, a sve su sumnje otklonili tehničari tvrtke Brembo koja je opremala McLaren sustavom kočenja. Prema Senninom mišljenju, to ipak nije bila njegova najbolja utrka po kiši, jer je on uvijek davao prednost Velikoj nagradi Portugala 1985. «Tada nije postojao traction controll kao u Doningtonu, a snaga turbo-motora bila je mnogo veća».
Nekoliko tjedana kasnije iskoristio je Prostove probleme na startu i šesti put pobijedio u Montecarlu, oborivši time stari rekord Damonovog oca, Grahama Hilla. Bilo je to upravo u trenucima kada mu se Williams ponovno približio nudeći mu ugovor za 1994. Ugovor sklopljen s Prostom predviđao je veto Senni samo za prvu godinu. I Prost je sa svoje strane stavio do znanja da se krajem sezone misli potpuno povući iz Formule 1 i svoj automobil prepustiti Senni. Trebalo je to obaviti u opuštenijem ozračju od onog koje je do tada vladalo između dvojice vozača. Da bi još više ispremiješao karte, Senna je obavio i test na McLarenu opremljenom Lamborghinijevim motorom. Prost je svoj četvrti naslov osvojio 26. rujna ispred Senne i Hilla na Velikoj nagradi Portugala. S četirima osvojenim prvenstvima «profesor» je na tiskovnoj konferenciji najavio definitivno povlačenje s utrka. No i Senna je imao štogod za najaviti. Poslije šest godina provedenih u momčadi iz Wokinga napustio je McLaren s kojim je osvojio tri naslova svjetskoga prvaka i otišao na Prostovo mjesto u Williams. Bila je to gorka pilula koju je Ron Dennis teško progutao. Od Senne je očekivao više zahvalnosti jer je s McLarenom ipak osvojio tri naslova, a 1993. se pokazala pozitivnijom od očekivanog, a niti jedna ga momčad nije toliko plaćala. Prihvatio je Williamsovu ponudu za manje novca od onog što je dobivao tijekom sezone u McLarenu. Njegov je prijelazak službeno objavljen 11. listopada. Tog je dana Ayrton izjavio: «Ovo je san koji je postao stvarnost. Frank je bio prvi koji mi je pružio mogućnost da isprobam jedan automobil Formule 1. Sada smo napokon skupa».
Adriane Galisteu, posljednja Sennina djevojka
Sezonu je zaključio na trijumfalan način. U Japanu je izborio još jednu pobjedu, ali je na kraju utrke napao Irvinea za kojega je držao da ga je uzalud ometao u pokušaju obilaženja za krug. Poslije utrke Senna je nazvao Irvinea idiotom i potražio ga je u Jordanovom kamionu koji je u Suzuki služio i kao motor-home. Ayrton je očekivao da će susreti s primirenim i potčinjenim vozačem, no Irvineov je irski karakter bio potpuno drukčiji. Ayrton je okrenuo Irvinea i stol na koji je bio oslonjen. Pokušao ga je udariti u glavu, ali su ih odvojili Sennin tehničar Giorgio Ascanelli i Jordanov komercijlani direktor Ian Philips. Na tiskovnoj konferenciji poslije utrke nije štedio teške riječi za Prosta koji nije pokazivao odveć volje za repliciranje.
Posljednja pobjeda u životu - Velika nagrada Australije
Od McLarena se oprostio pobjedom na Velikoj nagradi Australije na gradskoj stazi u Adelaideu. Na pobjedničkom postolju Senna i Prost stisnuli su jedan drugome ruku i zagrlili se. Značilo je to da je mir sklopljen i to pravi mir. Mnogi pritom nisu mogli suzdržati suze. Senna je to možda učinio i zato što je Prost već pripadao prošlosti i znao je da mu neće više činiti probleme. Bila je to, nažalost, 41. i posljednja Sennina pobjeda u jednoj izuzetnoj sezoni. Izuzetan Sennin dan završio je koncertom Tine Turner na pozornici improviziranoj u unutrašnjosti staze. Na rasporedu je bila i Sennina omiljena pjesma Simply the best. Kada ga je Tina prepoznala među gledatlejima pozvala ga je na pozornicu kako bi zajedno plesali. Ayrton je prihvatio jer je obožavao američku pjevačicu, a bio je i u društvu Adriane Galisteu posebno sretan i relaksiran, uvjeren da je njegova karijera ponovno krenula u pravome smjeru, upravo onako kao što je on programirao, kao i sve stvari koje su mu se dogodile do tog trenutka. U Adelaidu je 1993. završila epoha u kojoj je dominirao rivalitet i mržnja između Senne i Prosta koji su napisali važne i nezaboravne stranice Formule 1. Senna je trebao napisati još pokoju, ali mu nesretnom igrom sudbine to nije pošlo za rukom.
U nedjelju 7. studenog u salonu restorana La Trattoria održana je oproštajna svečanost između Senne i McLarena. Prošlo je šest intenzivnih trijumfalnih godina u kojima je Senna McLarenu dao mnogo toga, ali je možda zauzvrat dobio i više. Za razliku od ostalih vozača koji su do tada osvajali svjetska prvenstva Senna je to učinio samo s jednom momčadi, McLarenom, a to nije bila tek puka slučajnost.
Vrijedi pročitati.
