Član

Volkswagenove najuspjelije studije obično su vezane uz povijesne modele i naslanjaju se na svima nam drage, a nekima od nas i "iz prve ruke" poznate automobile iz post-ratne ere čudnovatog gospodarskog uzleta Njemačke Republike. Zato Bulli proglašavamo jednim od najprivlačnijih ovogodišnjih ženevskih koncepata, a ujedno je i drugi pokušaj reinkarnacije legendarnog Transportera T1 iz pedesetih godina.
Volkswagen je u Ženevi iznenadio konceptom koji podsjeća na VW Samba Bus od prije pola stoljeća. Ovo je drugi pokušaj, a od prvog je prošlo punih 10 godina – bilo je to u siječnju 2001. godine na North American International Auto Showu u Detroitu kada je VW prikazao svoj Microbus Concept Car, namijenjen prije svega američkom tržištu.
Senzacionalno dobar dizajn tadašnjeg primjerka nažalost nije doveo do serijske proizvodnje, iako je tvornica takvu informaciju u nekoliko navrata objavila. Konačno, 2005. se i formalno odustalo od projekta te je odlučeno da će Volkswagenove potrebe na američkom tržištu pokrivati Chrysler, re-brandiranjem svog proizvoda. To se 2008. godine, s modelom Routan, "maskiranom" verzijom pete generacije Grand Voyagera i ostvarilo.


Nešto kasnije započeta je i priča VW-ove obitelji Up!. Radilo se o raznim verzijama energetski efikasnih urbanih transportnih rješenja iz bliske budućnosti, barem je na to upućivala upotreba Fuel Cell tehnologije. U jednoj od zgodnijih Up! izvedbi, konkretno VW Space Up! Blue Conceptu prikazanom u Bologni krajem 2007. godine prepoznat je DNA Sambe, što VW nije ni skrivao. Danas vidimo dq Space Up! i Bulli posjeduju praktički identičnu siluetu, osim što je noviji koncept za tridesetak cm duži.


Naziv Bulli njemački je "nadimak" prvog VW kombija, no koncept i povijesni mu uzor osim šarmantnog dizajna malo toga imaju zajedničkoga. Prije 60 godina je bila važna samo svrsishodnost, a nitko nije očekivao agilna vozna svojstva, malu potrošnju i dobra ubrzanja. Zrakom hlađeni boxer u repu kombija takve bi želje teško i mogao ispuniti. To se odnosilo i na Samba Bus – po opremljenosti i izgledu tadašnji top-of-the-range model.
Samba je bila Transporterova luksuzna verzija s prosječnim udjelom u ukupnoj proizvodnji oko 5 posto. Broj proizvedenih primjeraka između 1951. i 1966. procjenjuje se na oko 110.000 jedinca od čega danas vozi tek nekoliko tisuća izvornih Sambi – uglavnom restauriranih primjeraka koji su u čvrstim rukama svojih obožavatelja.




Dužina novog Bullija zapanjujuće je malena – svega 3,99 metara, dakle unutar mjere gradske klase. Prevjesi su minimalni, međuosovinski razmak je 2,62 m, širina 1,75 m, a visina praktički jednaka širini – 1,7 m. Originalni T1 bio je nešto duži i viši, no ujedno i uži.
Unatoč kompaktnim vanjskim dimenzijama unutrašnjost novog Bullija prilično je prostrana. Auto ima šest sjedećih mjesta u dva reda (po uzoru na Multiplu odnosno Hondu FR-V), a u kratkoj karoseriji se pronašlo prostora i za solidan prtljažnik zapremine 370 litara. Preklapanjem stražnje klupe oslobađa se koristan prostor do 1600 litara, a sklapanjem svih sjedala nastaje ležaj pozamašnih dimenzija – kao nekada, prije 60 godina.




Oblik vozila je prilično jednostavan. Za povijesne remiscencije se brine dvobojno lakiranje i poveći VW-ov logotip na nosu. Masivni blatobrani i upadljivi retro-oblikovani 18" aluminijski naplaci obavezni su stilski elementi današnjice. Unutrašnjost je osmišljena u purističkom stilu Volkswagenovih automobila iz tadašnjeg vremena sa svega jednim kombiniranim instrumentom i tek ponekim prekidačem. Umjesto mjenjačem, smjer kretanja se određuje okretnom sklopkom.
Istovremeno u kontrastu i u simbiozi s takvom simplifikacijom nalazi se na središte armaturne ploče postavljen iPad velikog zaslona. Među ostalim služi kao autoradio i navigacija – da ne zaboravimo u kojem stoljeću živimo. By the way, ozvučenje potpisuje poznata tvrtka Fender – da ne zaboravimo Hendrixovu svirku sa Woodstock festivala.


Tehnička strana Bullijeve priče međutim posve je futuristička. Naravno, zamišljeno je da koncept vozi na struju, bez štetnih emisija. Baterije su smještene u sendvič-podnicu i u velikoj mjeri pridonose ukupnoj masi od 1450 kg. Dakako, VW ne isključuje mogućnost varijanti pokretanih efikasnim motorima s unutrašnjim sagorjevanjem. Spominju se 1.0 TSI i 1.4 TDI strojevi s izravnim ubrizgavanjem, dakle agregati s očekivano vrlo niskom potrošnjom fosilnog goriva.
Elektromotor ženevskog koncepta ima 85 kW (115 KS) i već od najnižih okretaja isporučuje maksimalni moment u iznosu od 270 Nm. S punim paketom baterija ukupnog kapaciteta 40 kWh u idealnim okolnostima ostvaruje autonomiju od 300 km, a na posebnim stanicama za brzo punjenje litij-ionske ćelije može se regenerirati za samo jedan sat. Performanse su solidne: Bulli od 0 do 100 km/h ubrzava za 11,5 sekundi i postiže najveću brzinu koja je elektronski ograničena na 140 km/h.


2001. godine rođena vizija novog Bullija ženevskim je konceptom zaokružena. Premda je ovo samo brižno pripremljena studija za važan salon automobila, očekivati serijski model nalik ženevskom izlošku sasvim je realno. Cijenu, početak prodaje i količine bi sada teško bilo prognozirati, no rast segmenta malenih jednovolumena ide na ruku Volkswagenu i daje mu za pravo da pored svojih etabliranih monovolumenskih proizvoda (Caddy, Touran, Sharan i Multivan) pronađe mjesta i za Bulli. Uistinu bi nas veselilo.

